HRVATSKI BRANITELJ: „U toplicama je bila rehabilitacija nakon ranjavanja, a ona psihološka – na sveučilištu“

U petoj emisiji, snimljenoj u veljači 2021. godine, u sklopu projekta Hrvatski branitelj, gostovao je umirovljeni branitelj Ivan Franić. U razgovoru s novinarom Marcelom Holjevcem podijelio je svoje iskustvo nošenja s ratnom i poslijeratnom društvenom situacijom u Hrvatskoj.

Ivan Franić se još u prosincu 1990. godine, kada su počele tenzije na području bivše Jugoslavije, dragovoljno priključio pripremnim policijskim snagama u obrani Republike Hrvatske, na području Nove Gradiške. Bio je pripadnik 1. mehanizirane gardijske brigade „Tigrovi“, a umirovljen je u mladoj dobi. S problemom socijalne integracije i psihološkim izazovima koje donosi sudjelovanje u ratu, odlučuje se suočiti ‘terapijom’ obrazovanja.

Pitanje: Bivši ste Tigar, sada informatički stručnjak. Kako ste se odlučili za studij nakon rata?

Ivan: Otišao sam u mirovinu s dvadeset i pet godina te sam se teško prilagođavao civilnom životu. Vojska je jedno, a civilni život nešto sasvim drugo. U međuvremenu sam osnovao obitelj i tek sam tu primijetio da civilni život ne funkcionira kao vojska pa sam odlučio nešto poduzeti. U dogovoru sa suprugom sam napravio plan da radije odem na fakultet i okušam se tamo, nego da idem po psihijatrima, pijem tablete…

P: Vaš primarni motiv nije bio da idete raditi, bili ste i ranjenik, nego da se maknete od ratnih priča i lošeg društva, birtije, kladionice, kako to već ide?

I: Tako je. Većina mojih prijatelja, nakon što je otišla u mirovinu, završila je po birtijama. Meni to nikako nije odgovaralo i vidio sam da se iz toga teško izvući sam. Mogao sam potražiti ili stručnu pomoć ili ovako, uz pomoć obitelji. Supruga me je podržala, bila cijelo vrijeme uz mene, pomagala mi, bila logistika za sve dok sam studirao. Završio sam te dvije godine i diplomirao na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu na studiju Poslovne informatike, namijenjenom braniteljskoj populaciji u sklopu rehabilitacije branitelja.

P: Znači Vaša rehabilitacija nije bila u toplicama nego na sveučilištu?

I: Da. U toplicama je bila ona nakon ranjavanja, kad sam oporavljao. A poslije, ova psihološka, bila je na sveučilištu.

P: Ispričajte nam ukratko svoj ratni put. Kako ste završili u vojsci, gdje ste sve bili?

I: Priključio sam se vojsci ’90. godine kad smo vidjeli da se ‘kuva’, a otprije sam primijetio da se nešto sprema jer sam cijelu ‘89. proveo u Prištini, u JNA. Još onda sam po onome što se odvijalo na Kosovu vidio da neće dobro završiti. Onda sam godinu dana bio kod kuće, radio razne poslove, pa kad su se počele osnivati policijske snage prijavio sam se u Policijsku postaju Nova Gradiška, tamo sam administrativno pripadao, te su nas polovicom prosinca ‘90. pozvali i primljeni smo kao policajci pripravnici. Naredna dva mjeseca smo radili kao policajci pripravnici, a zatim sam raspoređen za specijalnu obuku u Valbandon kod Pule. Nas 50 iz Nove Gradiške je otišlo tamo, uz ekipu iz Slavonskog broda i Požege. Tamo smo bili do Krvavog Uskrsa, samog početka rata.

Na jutro Krvavog Uskrsa proglašena je uzbuna, raspodijelili smo se po kamionima i autobusima, ja sam bio u kamionu, i vozili smo se do Karlovca, do Velike Jelse, gdje smo čekali. Znali smo da se nešto događa, a informacije nismo imali. Tek smo poslije putem vijesti saznali što se događalo na Plitvicama i da smo mi bili rezervna opcija ako što pođe po krivu. Poslije toga smo otišli u Zagreb, završili obuku, došli na Pionirski grad u Dubravi. Onda je bilo: tko hoće vraća se u matičnu policijsku postaju iz koje je krenuo, a tko nije htio natrag u policiju dobio je opciju potpisa za gardu. Osnivao se Zbor narodne garde i ja sam se odmah, bez razmišljanja, priključio. Shvatio sam da mi to bolje leži. Također, bio sam sudionik legendarnog postrojavanja u Kranjčićevoj ulici. Već sam tada bio na osiguranju na protuavionskom topu.

P: To je tada u javnosti prošlo s dosta izrugivanja “Tuđman ima vojsku” i drugo, pogotovo na jugoslavenskoj strani. Oni to nisu baš shvatili ozbiljno?

I: Da, nitko nas nije shvatio ozbiljno i to ih je koštalo. Kad se sve u konačnici podvuče, u puno slučajeva ili su nam napravili medijsku uslugu glorificiranjem nas kao nekakve super-ratnike ili su nad podcijenili. Uglavnom, nama je dobro došlo. Koliko smo bili slabije naoružani, svejedno smo bili puno motiviraniji od njih.

P: Što je njih uopće motiviralo?

I: Nemam pojma što ih je motiviralo. Nas su motivirale domovina, sloboda, obitelji koje su bile ugrožene…

P: Znači vratili ste se s Tigrovima u Novu gradišku ili kako je to bilo?

I: Da, kad sam potpisao za Tigrove onda smo išli po terenima – Kostajnica, Osijek, Vukovar… i na Veliku Gospu smo stigli u Novu Gradišku. Prošli smo možda zadnji. Već je bio prekid pruge u to vrijeme, mi smo prošli autoputom i onda je sve stalo.

P: I Hrvatska je presječena?

I: Da, jedino se onim dijelom kod Donjeg Miholjca i podravskom magistralom moglo proći. Tu sam i ranjen 16. rujna, kad je Nova varoš padala drugi put. Jedna tenkovska granata me pogodila u nogu, u potkoljenicu, ali samo je dio lista odsječen. Dvojica prijatelja su me uhvatila i počela nositi, a u gornje grane je pala druga granata. Lijevi, Božidar, na licu mjesta je ostao mrtav, a ovaj što me s desne strane nosio, Dražen, njemu je kroz ruku prošao geler, oštetilo mu kost i sve, a ja sam dobio još tri-četiri gelera po rukama i ramenima. Izgleda da je jedan od njih prošao kroz ovu veliku ranu na nozi, skroz dolje do zgloba, jer je iz njega izvađen geler a dolje rane nigdje nije bilo, dok su kost i tetive ostale čitave.

P: Onda ste završili u bolnici?

I: Primarno su me skrpali u Novoj Gradišci, ostao sam neko vrijeme ondje, a onda me je prijatelj iz brigade, Davor, stavio u auto. Naoružali smo se i sa mnom ranjenim u zavojima krenuli preko Miholjca za Zagreb. Bilo je upitno hoćemo li proći, ali jesmo. Nakon presađivanja kože u Zagrebu, uslijedio je oporavak u Božidarevićevoj, kasnije i u toplicama.

P: Koliko dugo?

I: Sedam mjeseci.

P: To je dosta dugo…

I: Je, radilo se o velikoj rani, negdje 10 s 20 centimetara. Trebalo je vremena dok zaraste presađena koža pa dok sam mogao ponovo hodati. No već sam se u 4. – 5. mjesecu 1992. vratio na ratište.

P: Primili su Vas natrag na prvu crtu?

I: Nisu nisu, nisu mi dozvolili povratak na prvu crtu. Završio sam u vezi kao vezista, više sam vozio Kampanjolu i Rovera, no i služio se radio stanicom i telefonima.

P: Tu je nastao interes za informatikom?

I: Ne, informatika je još od prije.

P: Prijeratna ljubav?

I: Da, da. Samo što u to vrijeme nije bilo uvjeta.

P: Bili ste oženjeni u to vrijeme?

I: Nisam. Oženio sam se kasnije. Kad smo se vratili s dubrovačkog ratišta i s početkom operacije Maslenica, sve nas ranjene su povukli natrag u brigadu. Tamo smo čekali dalnje raspodjeljenje, a u međuvremenu je bilo dosadno pa sam se prijavio na tečaj za operatera na računalu. To je isto bilo u sklopu rehabilitacije u vojarni na Borongaju. Kad sam završio tečaj odmah su me zvali u kadrovsku službu 1. gardijske brigade jer je ustvari generalno nedostajalo informatičkih stručnjaka u Hrvatskoj, kamoli u brigadi. Ondje sam radio od 9. mjeseca 1993. do svibnja 1994., te sam s 30. 6. 1994. otišao u mirovinu.

P: Puno ljudi je tada umirovljeno zar ne?

I: Da. Osobno sam mogao birati. Kako sam imao ‘samo’ 40 posto invalidnosti, mogao sam birati hoću li ostati u sustavu u brigadi ili ću u mirovinu. Izabrao sam mirovinu jer, kad je već prilika, radije ću izabrati obitelj nego karijeru, a u to vrijeme sam već hodao sa sadašnjom suprugom. I godinu poslije odlaska u mirovinu sam se oženio, dok smo sve pripreme napravili, a ženili smo se 5. kolovoza 1995.

P: Točno na dan Oluje.

I: Da, svatovi su bili unaprijed dogovoreni i više nije bilo uzmaka.

P: Znači slavilo se sve zajedno?

I: Sve zajedno. Mi dolazimo po mladu i taman vijest da je zastava na Kninu, na tvrđavi. Odmah veselje, ne znam tko je bio sretniji.

P: Tako je rat završio i počeo Vaš civilni život.

I: Da, tada sam vidio da se jednostavno ne snalazim (u civilnom životu).

P: To je problem o kojem bivši vojnici često pričaju – da po povratku u civilni život jednostavno nema nekog povratka.

I: Puno puta nemate ni razumijevanja za njihove probleme jer si ljudi uzimaju za pravo komentirati nešto što nisu prošli, što nisu vidjeli. Ono što im kažem “najprije obucite moje vojničke čizme, prođite 10 posto onoga što sam ja, pa onda možete komentirati što je rat, što je trebalo, što nije”. Ja sam imao tu sreću da je supruga bila uz mene.

P: I onda ste odlučili ići u Zagreb.

I: Vratili se u Zagreb, prijavio se na fakultet, prošao prijemni, upisao i završio.

P: To je bio Vaš definitivni izlazak iz ratne priče?

I: Tako je. I na taj način sam došao k sebi. Doslovce. Baš kao da mi je mrak otišao ispred očiju.

P: Jeste se nastavili viđati s ratnim drugovima?

I: Obavezno. Većina nas se izvukla, svatko na svoj način. Netko fakultetom, neki poslom, hobijima… Siguran sam da nas preko 80 posto normalno funkcionira.

P: Vi ste prije svega obiteljski čovjek. Koliko djece imate?

I: Dva sina. To su sad već veliki dečki, mladi ljudi, 23 i 19 godina. Stariji sin studira strojarstvo u Slavonskom Brodu, a mlađi je tu u Zagrebu na ekonomiji.

P: Vi ste i dalje u Slavoniji?

I: Jesam. Živim i radim ondje, imam svoje imanje u rodnom mjestu Seocu. Tamo sam i predsjednik vatrogasnog društva, vatrogasni sam časnik. I dalje sam se nastavio educirati u vatrogastvu.

P: Pazite li na požarišta, idete li na akcije, čime se sve susrećete?

I: Obavezno sudjelujemo u svim akcijama. Prošle godine smo bili na požarištu kod Nove Gradiške, zapalio se otpad pa smo išli na intervenciju. Sudjelujemo i u humanitarnim akcijama. Zadnja je bila nakon potresa na Banovini. Vozila se i prikupljala pomoć, što god je bilo potrebno. To mi je isto jedna vrsta ispušnog ventila.

P: Što biste preporučili bivšim braniteljima koji imaju problema s uključivanjem u civilno društvo?

I: Sad je to već poprilično kasno, godine su napravile svoje, ali ljudi, obitelj i razgovor. To je jedino što ih može izvući koliko sam vidio. Iako postoje i slučajevi gdje je obitelj odmogla, kad obitelj ne bi imala razumijevanja.

P: Jeste li aktivni u udrugama veterana?

I: Nešto sitno u Udruzi veterana Prve gardijske brigade Tigrovi, ali ne pretjerano. Pomažem i dečkima iz 3. novogradiške satnije kada organiziraju odavanje počasti našim dečkima poginulim na novogradiškom ratištu, 16. rujna svake godine.

P: Koliko je Tigrova stradalo na novogradiškom ratištu?

I: Mislim da je 37. Veliki broj. Još više ih je ranjeno. Malo tko se vratio neokrznut. No na dubrovačkom ratištu je bilo još i gore.

Cijelu emisiju pogledajte u nastavku.

Autor: Žana Jukić

Projekt Razvoj informativne platforme „Hrvatski branitelj“ UP.02.1.1.10 sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost iznosi 1.302.730,93 HRK.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge Priznajem.

Najnovije

Kako bi poboljšao vaše iskustvo na portalu, Jastrebarska Stvarnost pohranjuje privremene kolačiće u korisnička računala. Kolačići su tekstualne datoteke koje ne mogu naštetiti vašem računalu, a ako želite, možete ih obrisati u vašem pregledniku, no onda će vam se obavijest pojaviti prilikom sljedećeg otvaranja portala. Kolačiće možete onemogućiti u postavkama. Naša je dužnost zbog direkcije EU (EU Cookies Policy) zatražiti dozvolu za pohranjivanje kolačića. Pročitajte naše uvjete korištenja i pravila privatnosti za više informacija.

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji. Ispod je lista izvora koji automatski postavljaju kolačiće na Vaš uređaj. Možete ih pojedinačno uključiti ili isključiti u bilo kojem trenutku. Pročitajte više u našim pravilima privatnosti

Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.

Ova opcija je uvijek automatski uključena i postavlja samo jedan funkcionalni kolačić u Vaš preglednik kako bi sustav znao koje su vaše postavke. Taj kolačić spriječava nepotrebno pojavljivanje ovog prozora.

Ovaj kolačić će dozvoliti učitavanje skripte Google Analytics usluge koja prati Vaše korištenje ove stranice. Također dozvoljava instalaciju Google Analytics kolačića.

Google Analytics prati koje članke čitate, koliko vremena provodite na stranici i ostale parametre Vaše aktivnosti na našoj stranici. Koristimo Google Analytics uslugu kako bismo što bolje mogli analizirati korištenje naše stranice te na taj način pružili najbolju moguću uslugu Vama.

Isključivanjem ovog kolačića onemogućavate učitavanje skripte Google Analytics-a i onemogućavate praćenje Vašeg kretanja na ovoj web stranici.

Ovaj kolačić će dozvoliti učitavanje skripte Google Adsense usluge koja koristi prikupljene podatke o Vašim aktivnostima na internetu kako bi Vam omogućila personalizirane oglase na našim stranicama.

Isključivanjem ovog kolačića, onemogućavate Google skriptu koja instalira kolačić na Vaš preglednik koji služi kako bi Vam donio relevantne, personalizirane oglase na našoj web stranici.

Uključivanjem ovog kolačića dozvoljavate učitavanje skripte našeg partnera "Midas Network d.o.o." koja prikazuje relevantne oglase na našim stranicama.

Onemogućavanjem ovog kolačića spriječavate našem partneru "Midas Network d.o.o." prikazivanje relevantnih, sponzoriranih oglasa.

Ovaj kolačić dozvoljava učitavanje skripte koja omogućuje prikazivanje i korištenje Facebook sustava za komentiranje članaka.

Onemogućavanjem ovog kolačića spriječavate učitavanje i korištenje Facebook komentara na našim stranicama što također spriječava instalaciju Facebook kolačića koji prati Vaše ponašanje na našim stranicama kako bi Vam mogao prikazati relevantnije sadržaje kasnije.

Ova opcija dozvoljava učitavanje skripte koja omogućuje povezivanje sa sustavom "OneSignal" koji koristimo kako bismo Vas mogli obavijestiti o svim novim sadržajima na našoj stranici ako prihvatite slanje notifikacija na Vaš uređaj.

Onemogućavanjem ove opcije spriječavate učitavanje skripte za uslugu "OneSignal" koja u tom slučaju neće raditi. Ako želite obavijesti o novim sadržajima na našim stranicama, omogućite ovu opciju i prihvatite notifikacije kada Vam se pojavi prozor s upitom.

Dozvoljavanjem ove opcije prihvaćate učitavanje fonta na našoj web stranici koji dolaze sa Google-ovih servera. Google svakom takvom konekcijom prikuplja podatke korisnika.

Onemogućavanjem ove opcije spriječavate učitavanje skripte za Google Font-ove što spriječava njihovo prikupljanje podataka korisnika, ali također onemogućava učitavanje zadanog fonta na web stranici što bi moglo narušiti Vaše korištenje stranice.